Kako poraz pokazati kao pobjedu?
Vjerujem, u stvari nadam se, da jedan odredjeni broj mojih citatelja radi ozbiljne poslove za ozbiljne kompanije ili institucije. Zbog toga ce mi biti lakse objasniti poraze i neuspjehe cirkuske fondacije Arheoloski park BPS. Krenimo redom. Prva stvar koja čovjeku upada u oči, a koja pokazuje da je cirkus doživio veliki pad je broj pad broja posjetitelja. Pretpostavimo da su cifre koje cirkusanti iznose u javnost o broju posjeta tačne, mada po svim zakonima matematike broj posjetitelja je (i za prošli i za ovu godinu) sigurno puno manji. Pretpostavimo da je Visoko, prošle godine posjetilo 250.000 posjetitelja i da je Visoko ove godine posjdetilo 150.000 posjetitelj. Ne treba biti naučnik niti dobar matematičar da se izračuna da je broj posjetitelja gotovo duplo manji (tačnije manji za 40%). Nedavno smo čitali da je održan sastanak Upravnog odbora fondacije i da su zakčljučili da su imali uspješnu godinu. Doduše spomenuli su i probleme koje su imali sa dobijanjem dozvola, ali o tome malo poslije.
Dakle, ako je jedan od ciljeva Fondacije bio i jeste da od Visokog napravi turističku atrakciju, onda taj cilj polako propada. Tačno je da su Visoko prošle godine, kao i ove posjećivali »turisti« (namjerno stavljeni znaci navoda, opet objašnjenje malo poslije), sigurno puno puta više nego »prije Semira«. Tačno je da su pojedini ljudi, naplačujući parking na livadam ostvarili nekakvu zaradu, ali u glavnom zaradu koja nije vrijedna spomena. Ali takođe evidentan je ogroman pad interesovanja za »projekt i piramide«. Ono što je interesantno da niko iz upravnog odbora nije postavio pitanje odgovornosti za takvo stanje (malo da ne kažem sranje). (Sad se vraćamo na »probleme«) Upravni odbor je krivca za pad interesa pronašao u »zabranama« izdatim od strane odgovornih institucija. Svoju nesposobnost su, dakle, prebacili na institucije Države koje su radile svoj posao, tj. koje su se bavile zaštitom kulturno historijskog naslijeđa i arheoloških lokaliteta i spomenika. Takva »opravdanja« za neuspjeh daju nekvalitetni i nesposobni manageri, te me uopće ne čudi da je Upravni odbor cirkusa i uzroke neuspjeha našao u nečemu drogome. Pokušat ću to objasniti na ovakav način. Zamisite da sada radite za recimo neku ozbiljni kompaniju ili instituciju. Vi ste odgovorni za jedan ili više ciljeva projekta ili ste odgovorni za više projekata, nebitno. Ti projekti zavise od resursa, bilo da se radi o ljudskim, materijalnim, financijskim, energetskim ili bilo kojim drugim resursima. Da bi projekat bio zaključen, potrebno je upotrijebiti te resurse. Naravo, koliko god projekt bio pomno i detaljno isplaniran, okolina uvijek negativno ili pozitivno može uticati na izvedbu projekta. Odlika dobrog organitazora i voditelja projekta očituje se u tome da sve probleme i prepreke riješi uz (minmimalnu) primjenu raspoloživih resursa. Izvedba i zaključenje projekta ne smiju biti ugroženi. Dakle, ako ste dobar voditelj projekta večinu stvari predvidite samom projektnom dokumentacijom, a novonastale probleme, koji uzrokuju kašnjenje ili poteškoće projektu morate ukloniti upotrebom svih raspoloživih resursa. Ukoliko dođe do poteškoća i zastoja, dobar manager ih mora uvidjeti, uvidjeti prave razloge i uzroke njihovog nastanka i riješiti problem uz pomoć odgovornih osoba iz projektnog tima. Ukoliko odgovorna osoba iz projektnog tima nije u stanju riješiti problem, onda se mora naći kompetentna osob akoja to može uraditi, a »krivac« mora biti pozvan na odgovornost i/ili mora biti smjenjen. Da ovo ne bude pogrešno protumačeno, ukoliko odgovorna osoba nije sama u stanju riješiti problem i ako ne odreguje pravovremeno i taj problem ekslaira, onda je ona direktno odgovorna za zastoje i eventualni neuspjeh projekta. Naravno ako odgovorna osoba nije u stanju sama riješiti problem mora tražiti pomoć od projektnog tima, i ako to ne uradi onda snosi svu odgovornost za eventualne neuspjehe. Evo jedan primjer. Zamislite da vodite izgradgradnju, recimo trgovinskog centra, i da radovi zaostaju sedam dana jer beton nije isporučen na vrijeme. Ko je odgovoran? Dobavljač betona? Ili osoba koja je zadužena za praćenje i tempiranje nabavki? Ili osoba koja bira dobavljače? Ili pak manager projekta koji bira suradnike? Ili pak građevinska inspekcija koja je obustavila radove zbog nedostatka dozvola? Svakom normalnom je jasno da ovi posljednji nikako ne mogu biti odgovorni za bilo kakvo kašnjenje projekta. Ako je razlog zaustavljanja projekta nedostatak dozvola, onda su za to odgovorne pravne službe koje su prije početka radova morale završiti sve dozvole. Prenesimo to na projekt cirkusa. Da li su za zabrane odgovorne nadležne isntitucije koje su radile po zakonu, odnosno da li su nadležne institucije odgovorne za pad broja posjetitelja? Ni u kom slučaju. Managment fondacije je direktni krivac za neizdavanje ovih dozvola, odnosno za njihovo ukidanje, a samim tim i indirektno za pad posjetitelja, mada ja lično tvrdim da te dvije situacije nisu povezane. Zabrane iskopavanja su se odnosile na reon Visočice, na kojem je cirkuska fondacija prestala kopati još na proljeće prošle godine, kada su pronašli dokaze da je Visočica prirodna tvorevina i kada su postali svjesni da bi mogli odgovarati na sudu zbog svjesnog ugrožavanja ostataka Starog grada Visoki. Također, interes posjetitelja za Visočicu je opao par mjeseci od početka iskopavanja. Posjetiteljima su puno interesantnije bile »pravilne pločice« na Plješevici, nego prirodne kamene formacije Visočice. To je indirektno priznao i »novinar« Jašo. Čak ni novi proboji tunela na pruzi Ravne Visočica ne očaravaju posjetitllje. Nešto malo vece intereovanje su pokazali za reon Vratnice, ali i to nije ni približno od očekivanog. Iduće godine možemo očekivati još drastičniji pad posjetitleja, a u narednom periodu će doći vjerovanto na nivo posjeta koji je bio »prije Semira«. Cirkusanti će uzroke za to tražiti u nekome drugome i biti će slijepi za svoje ogromne greške i neuspje što će uskoro dovesti do bankrota i propadanja fondacije. Već smo svjedoci ovakvog razvoja situacije. Prvo, sve glasnije se priča o poteškoćama sa plaćama i plaćanjem radnika, koa i ostalim financijskim poteškoćama, za koje nije kriv managment fondacije, nego, pogodite ko? Naravno ljudi iz svih nivoa vlasti. Dakle opet se krivac za svoju nesposobnost traži drugdje. Takođe, sve glasnije se govori o »foteljašima« (mislim i ranije su ih prozivali, ali tada je naučna javnost kritikovala ovaj cirkus), ali i sve glasnije su prijetnje upučene članovima APWR-a. Od samog početka su članovi fondacije tragali za našim identiteima (to znamo pouzdano), ali u posljednje vrijeme sve glasnije su prijetnje tužbama. Prvo su prijetla dvojca budalaša: Hrvoje i Ujče, zahtjevajući apsolutni prestanak našeg pisanja i njihovog provlajivanja (za koje su opet sami krivi). Sada je na redu prijetnja u kojoj se između ostalog kaže da će konačno biti objavljenja imena, prezimena i statusi ljudi koji vode ove blogove. To pokazuje nekoliko stvari. Prvo koliki im je trn u oku naša mala družina i koliko su frustrirani našim pisanjem. Drugo, to pokazuje svu njihovu nemoć i nesposobnost da projekt, koji sada nema apsolutno nikakvih prepreka u naučnom svijetu (izuzev APWR-a i ostatka naše družine), vode uspješno i da ga zaključe uspješno. Već sam pisao da im je jako bitno dati »naučni legitimet« našoj družini povezujući nas sa prof. Govedaricom, kako bi prikrili sovje neuspjehe. Treće, cirkusanti pokazuju sav svoj kukavičluk. Naime, neki članovi naše družine kao Edhem ili Vuk su rekli svoja prava imena i prezimena, ali cirkusanti nisu podzeli ama baš ništa protoiv njih. To samo pokazuje da su njihove prijetnje u stvari samo glupi pokušaj zaustavljanja našeg pisanja. Ovo takođe ima veze da se da »naučni legitimet« blogerima (znam i meni ovo zvuči smiješno), jer ako se njihove nade »ostvare«, pa se »ispostavi« da iza pseudonima Stul stoji Blagoje, iza R-a prof. Vrabac, a iza Billy-a recimo Zilka a da je recimo Neregistriran u stvari lično Antony Harding, onda bi njihova pjesmica o foteljašima dobila na težini. Ovako ostaje im gorak ukus u ustima, da im ringišpil shebava grupa anonimnih blogera.
Ako pogledamo sada druge aspekte največeg geo-arheološkog »projekta«, kao što su recimo dokazi, vidimo da i tamo stvarni ne stoje baš najbolje. Cijelu godinu, na stranicama cirkusa smo mogli vidjeti jedino izvještaje o »mnogobrojnim« posjetama »turista«, a nikako izvještaje o »artefaktima«. Doduše, navodni arheolog sa Oksforda je utvrdio da se na kamenu nalazi ispisan runski natpis »RASIM« (kako stvari stoje to je izgleda ime djeteta jednog od kopača). Što se tiče stranih stručnjaka tu su bili još i ugledna gospoda iz Egipta, koji su doduše i ostavili mogućnost postojanja piramida u Visokom, ali samo kao jedu od opcija koje se trebaju istražiti i dokazati. No ovdje moramo biti skeptični. Prvo gospoda iz Egipta su svoje pretpostavke temiljili na informacijama dobijenim od Semira Osmanagića. Kako smo već pokazali dosta tih informacija, odnosno tvrdnji koje iznosi Semir Osmanagić su, u najmanju ruku, neutemeljene, a kako tvrde neki bivši članovi fondacije, čak i falsificirane i lažno upotrijebljene. Egipatski stručnjaci nisu kontaktirali domaće stručnjake nego su ad hoc prihvatili svoje sugovornike kao stručne ljude, što nam daje za pravo da sumnjamo u njihove usmene zaključke. Da smo ispravno sumnjali u vjerodostojnost izjava koje prenose cirkusanti, pokazalo se objavljvanjem izvještaja Aly Barekata, koji je u stvari potvrdio da je Visočica obično brdo, ali da postoje tragovi djelovanja ljudi, što mi nikad nismo ni osporavali.
Dakle i drugi ciljevi projekta cirksuke piramde nisu ostvareni. Na temelju čega su onda članovi upravnog odbora donijeli zaključak o uspješnoj godini? Pokušao sam zamisliti da kojim slučajem nisam ostavrio planirane ciljeve, koje mi je povjerio managment kompanije za koju radim i da sam pokušao optužiti nekoga za svoj neuspjeh (brrrr, već sam se stresao od takve pomisli). Vjerujem da bi moj radni vijek u mojoj kompaniji bio, pa recimo vijek trajanja grudve snijega u visokoj peći.No kako cirkuska fondacije nije ni blizu neke ozbiljne organizacije, razumljivo je da su slijepi za svoje neuspjehe i nesposobnosti.
Šta na kraju reći? Vjerovatno će cirkusanti i dalje probijati tunele dokazujući da su to radili i nekakvi prabosanci iliri il šta već, desetinama hiljada godina prije njih, usput vješajući isprintane reklame po stubovima podgrade.( Samo kratak koment: Koliko je jadno i smiješno kad vidite takve slike na njihovim stranicama i kada o tome s ponosom kao da se radi o uspješnom marketinškom potezu priča A.Bosnić. ) I dalje će držati prezentacije u svakom zaseoku koji ima dom, dok će istovremeno interes za cirkus biti sve slabiji i slabiji. Takođe, i sponzori će s epolako povlačiti, svjesni da su namagarčeni, a novinari će sve manje pisati o cirkusu. Tekstove će te još moći pronaći na stranicama onih najgorih trač novina (kao što smo već vidjlei tekst sa Dragom Plećkom u Ekspresu). Visočki novinari će pisati tekstove pokajanja, pokazujući nevjerovatnu sposobnost za amneziju, tako da će se čitatelji zapitati da li je Semir Osmanagić ikada i bio u Visokom. Primitivci koji su povjerovali u priču Semira Osmanagića, će se kleti svim i svačim da su upravo oni ti koji nisu vjerovali i da su oni to koji su ga srušili. BH je i onako izgubila mnogo ugleda, tako da je ovo samo kap u moru. Naučnici su ipak odreagovali i u međunarodnim naučnim isntitucijama dali do znanja da naučna BH javnost ne stoji iza ove ublehe. APWR i pridruženi blogovi će i dalje istraživati i pisati o ublehama cirkusa, koliko nam naše obaveze to dozvole. Pitanje je samo do kad će se održati cirkus?