Ko udari na nas iz mesta je najebo
R
Licenca
Ovaj blog je zaštićen: .Creative Commons License
Blog priča by R is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Unported License.
Blog
petak, travanj 18, 2008

Karakteristika svih zemalja u tranziciji, kako zemlje koje su 50 godina živjele u socijalističkom miru i na bonove, tačkice i kartice, zovu lideri onih zemalja koje sebe zovu "zemlje zapadne demokratije" je opća pretvorba društvenog u privatno vlasništvo. To u praksi znači: Ono što je bilo svačije i dalje je nečije, samo nije moje. Postupak pretvore "svačijeg" u "nečije" zove se - privatizacija. Taj termin, donedavno nepoznat, i za naše narode suviše imperijalističko-kapitalistički je u praksi značio da će fabrike, firme i preduzeća koja su zapošljavale milione radnika, unapređenjem vlasničke strukture, ostati bez tih istih radnika, tj. oslobodiće se velikog troška i napasnika, jer i sami znate koliko fabriku košta jedan radnik. Plaće, porezi, zdravstveno, socijalno, odmori, bolovanja, novogodišnji paketići, školovanje i ostali troškovi su dodatno opretečivali i onako zadužene firme. Zbog toga je radnike trebalo otpustiti i riještiti se nepotrebnog troška.
O neradnicima niko nije ni pomišljao.

Univerzalno prihvacena istina je da, kada se covjek obogati onda mora da mu treba jos bogatstva.

I

Kada god Premijer dobije 3 koverte uvijek ima problema sa odlukom koju ce prvo da otvori. Odlucivanje je izuzetno bitna osobina svakog lidera, a on je sebe smatrao liderom, te je odlucivanje o svemu pa i redosljedu otvaranja misterioznih koverti uzimao vrlo ozbiljno.

Identicnost koverti ga je zbunjivala, i pomalo plasila. Jednom prilikom, kada je otvarao jednu od koverti na kojoj je stajalo da je namjenjena Savjetniku, iako nije razumio ni rijeci napisane u tom pismu, Premijer je dobio objasnjenje od savjetnika da ponekad u kovertama zna da obitava sam Vrag, i ako Premijer nepripremljeno otvori upravo tu kovertu, moze mu se desiti da taj Vrag iskoci i oduzme mu oci, usi i spolni organ.

Premijer nocima nije poslje toga spavao, a bilo je i slucajeva kada je skakao sav obliven znojem pipajuci se po svim mogucim djelovima tijela.

Medjutim kako je sebe smatrao za vrlog mudrog i inteligentnog covjeka, Premijer je odlucio da priupita glavnog Svestenika, kako moze da se zastiti od tog Vraga. Svestenik mu je nakon par otvaranja usta i zamuckivanja Irak odlucio da pojasni molitvu koja ce zastititi Premijerove privatne organe.

Ipak sada Premijer i nije bio vise siguran, jer 3 identicne koverte su odisale takvom ozbiljnoscu da i sam pogled na njih je budio zelju u Premijeru da zastitnicki zgrabi svoje organe.

„Molitva ili ne, ovo je pravo zajebana stvar...“ – razmisljao je Premijer.

Digao je slusalicu i okrenuo dobro uvjezban broj, a onda je za svaki slucaj provjerio broj napisan na dlanu.

„Salji mi Savjetnika!“ – dreknuo je u slusalicu, i zalupio je. Znao je svaki ton iznad 70 decibela je upravo ono sto ga cini liderom, i to je praktikovao.

Nastavio je da posmatra koverte, ali ovaj put je za svaki slucaj, izvukao omanju palicu iz tajnog pretinca ispod stola. Ako se samo jedna od njih i za trenutak pomjeri, garantovano ce to istog trenutka zazaliti. I koverta i ono sto je u njoj!

II

Savjetnik je usao u kancelariju lezernim korakom. Pogledao je u Premijera, i laganim glasom izgovorio:

- Trazili ste me?
- Pazi! Evo dobio sam ove tri koverte, medjutim ne znam sta je u njima. Pa eto, da ne bi bilo nekih iznenadjenja, a i ono sto si mi ti rekao za iznenadjenja... – rece Premijer namigujuci.

Savjetnik spusti pogled na koverte, i malo se zadrza na jednoj koja je izgledala kao da je pretrpila teske udarce i kontuzije. A onda upitno pogleda na Premijera.

- Ma malo puhn'o vjetar... pa ja mislio... za svaki slucaj... znas... – stidljivo otpoce Premijer.

Savjetnik se vrati inspekciji koverti.

- Vidim da molitva nije vise sigurna... – rece odsutno.
- Nije! Nije! Mislim... sta?! Kakva molitva?! Ne znam ja nikakvu?!

Savjetnik nastavi da osmatra koverte, a onda naglo zgrabi jednu i otvori je. Premijer malo poskoci i onda se umiri.
Savjetnik je lagano presao preko sadrzaja koverte, listajuci polako ovecu gomilu papira. U sred citanja stade i vrati papire u kovertu, a onda otvori i drugu i trecu.

- I? Sta kaze? Sta je to? – upita nestrpljivo Premijer.
- Nista zabrinjavajuce, samo tri ponude na tenderu koji je objavljen povodom prodaje onog hotela na skijalistu, prije par mjeseci.
- A pare! Odlicno! Koliko? Od koga?
- Pa prilicno... – odgovori savjetnik, ali prije nego sto je Premijer uspio da zausti bilo sta, on nastavi: - Ali samo u slucaju da odigramo pametno. Prva ponuda je od jedne domace firme. U stvari kako se cini ta firma i nije domaca, ali nije ni strana...
- Pa cija je?
- Cini se nicija. Jer je registrovana na covjeka koji je vec 3 godine stanovnik lokalnog groblja.
- Kako to moze biti? Odma mu salji inspekciju! Lopov! Krade od mene... mislim od drzave!
- Pa ne mozemo ni to da uradimo
- A zasto ne bi mogli molim te lijepo?
- Pa zbog toga jer vam je on prvi rodjak... – mirno odgovori Savjetnik
- A snalazljivog Djavla. E svaka mu cast kad se tako snasao. On je i najbolji kandidat, odma mu daj posao.
- Ako bi malo sacekali, mozda bismo mogli da uvecamo zaradu sa ovog posla, sto bi nam dobro doslo, mislim ne nama vec drzavi. Samo moramo da pregledamo i ostale kandidate.
- A onda super. Ko je sljedeci?
- Sljedeca je jedna austrijska turisticka kompanija. Oni nude da otpuste 50% radnika, a onda u narednih pet godina zaposle dvostruko vise.
- To je dobro za radnike, ali gdje smo mi tu?
- Pa tu smo u trazenju da se isplati nadoknada za te radnike.
- Radnicima?! – skoci Premijer.
- Ne, ne... – smireno odgovori savjetnik, - Vec u vladinu kasu... – rece pokazujuci na oveci sef iza Premijerovih ledja.
- Aha dobro... – progundja Premijer.
- I treca je firma iz naseg okruzenja, koja je ponudila ogromnu kolicinu novca, koji meni se cini i nemaju, ali zato nude da Vam pomognu u gradnji one vikendice, a i poslali su ove kljuceve od, kako se cini Audi-a koji je parkiran ispred zgrade. – rece savjetnik pritiscuci dugme na privjesku kljuceva, koje izazva zvucne reakcije od parkiranog automobila.
- Jel ovo auto upravo na haubi ispisalo neonom moje ime?
- Laserom.. – odgovori savjetnik nastavljajuci citati ponudu iz susjedstva
- Da laserom... I jel ono u plasman TV na zadnjem sjedistu?
- Plazma... Jeste, ali ima i jedna kvaka sa njihovom ponudom. Kako se cini njihova kompanija je vec kupljena od jedne americke kompanije, i direktor-potpisnik ovo pisma nece biti direktor za 24h.
- Pa koju cemo onda prihvatiti? – rece Premijer uzbudjeno – Ja ne znam sta mi je bolje!
- Pa prihvaticemo sve tri... .- osmjehnuto odgovori Savjetnik

Premijer nikad nije volio da ga zbunjuju, pa tako ni sad.

- Ti znas sta ja mislim o zbunjivanju i sta ja radim zbunjivacima i zbunjiteljima?! – zareza on.
- Naravno, ali dopustite da objasnim. Prvo cemo prihvatiti ponudu Austrijanaca, uzeti nadoknadu za radnike, koju cemo pravilno rasporediti na dva radnika koja su najvise i radila na ovom projektu.
- Koja dva?
- Pa nas dva. Onda cemo dati u novine kako je privatizacija prodajom strancima ujedno u otpustanje radnika sto stvara ogroman socijalni problem te cemo ponistiti privatizaciju, a onda cemo prihvatiti sljedecu najbolju ponudu. Ovu iz susjedstva... Onda cu ja nazvati direktora i traziti mu odredjenu kolicinu provizije, koja ce biti podjeljena izmedju nas i njega, a kada Amerikanci konacno i preuzmu njegovo preduzece, mi cemo im onda reci da je ovaj hotel prodat njima za mnogo vise novca vec sto stvarno vrijedi, a uz to moraju da podmire sve njegove dugove. Naravno oni ce to odbiti i reci da je to posao bivseg direktora i da ih ne zanima, ali da bi ga raskinuli morace da prihvate provizije koje su vec raskinute. Onda cemo hotel prodati Vasem rodjaku, te uvijek imati besplatan smjestaj u toku skijaske sezone.
- Cek malo. Sve mi je jasno samo mi nije jasno zasto Austrijanci nece traziti svoj novac nazad?
- Taj dio prepustite meni... – mirno odgovori Savjetnik – uz Vase dopustenje ja bih se sad povukao jer nam ostaje samo 20tak sati da zavrsimo sve. – a onda dodade onako vise za sebe: - Nadam se da otpustanje ovog direktora su amerikanci racunali po svom vremenu, to nam moze kupiti par sati...

III

Pred Hansom, dobrostojecim austrijskim hotelijerom, stjala je jedna koverta. U ruci je cvrsto stezao bocicu sa svetom vodom sve dok mu zglobovi nisu pobijelili. Nikada nije volio koverte. Ali nije vjerovao ni svesteniku koji mu je pokazao molitvu kojom ce je otvarati. Iako ju je koristio, ipak je znao da se ne moze pouzdati u tog pedofilskog manijaka vec mora poduzeti nesto sam, te je natocio bocicu sa svetom vodicom i uvijek je drzao spremnu u ladici svog stola.
Konacno se ohrabrio i poceo da otvara pismo. Na jednom listu papira je stajao uredno isprintan tekst:

„Postovani,

U ime nase drzave i svih kantona, Vam zahvaljujem na interesovanju i ucestvovanju u nasem tenderu. Ipak i nakon svih uredno obavljenih procedura i Vase uplate naknade za otpustene radnike ovog hotela, sa zaljenjem Vam moram reci da je usvojen novi zakon i prijedlog zakona za promjenu zakona o stranim investicijama. Ovaj zakon predvidja da strane investicije iskljucivo budu ogranicene na prostore na kojima ne postoji infrastruktura. Time je tender ponisten, a Vasa ponuda odbijena. Za povrat Vaseg novca je neophodno da popunite ova tri formulara, svaki na sluzbenom jeziku nase multietnicke drzave, svaki sa 176 stranica, i na oba ravnopravna pisma. Poslje toga ce zasjedati 3 komisije, i ako nijedna ne ulozi veto na nacionalne interese, to se dalje salje u proceduru u Parlament i Vladu. Sljedece administrativne obaveze su nesto komplikovanije i bice Vam objasnjene kada jednom ta procedura i krene. Naravno, sve to u slucaju da Parlament ne usvoji novi zakon ili izmjenu zakona u medjuvremenu, ali o tome ce te biti blagovremeno obavjesteni.
S time srdacno Vam zelimo uspjeh u vasem daljem radu i privredjivanju Vase zemlje.

Premijer“

Hans je gledao u pismo sa mozda i najvecom zbunjenoscu u svom zivotu, a to covjeku koji mrzi zbunjenost nimalo nije lako padalo.

- Was?! – prokomentarisao je kratko pismo na njemu potpuno nepoznatom jeziku.

Epilog

Austrijske Alpe predstavljaju jednu od najsmirujucih i rehabilitirajucih sredina na svijetu. Cist zrak, zdrava hrana i prirodne ljepote, prave i od najzivcanije osobe izuzetno smirenu i pitomu jedinku, spremnu da se vrati u frustrirajucu svakodnevnicu.
Medjutim u jednom malom mjestu dugo ce se govoriti o kobnom danu kada je jedan hotelijer iz cista mira ustrijelio 17 krava koje su mirno pasle u okolini njegovog hotela, skinuo se gol, premazao zutom i plavom farbom i trcao kroz selo pucajuci u zrak. Taj dan je dobio i svoje ime i nazvan je „Dan kada je dosao Prevodilac“.


R @ 09:45 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Brojac prebrojac
Upišite tekst...
Statcount
Sat
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Kontakt e-mail
  • Moj e-mail: resistancev@yahoo.co.uk
    Sve informacije prijedloge i sugestije saljite na e-mail
Odbrojavanje do zrake iz Svemira
Brojač posjeta
501149
Index.hr
Nema zapisa.